Nakon Blaža Tomašića (1881. - 1921.) što je punih 40 godina bio župnikom molvarske župe, 1921. godine brigu o župi Molve preuzeo je Sjepan Kovačić, koji je župu vodio punih 24 godina, sve do lipnja 1945. godine, kada je odveden u Staru Gradišku, gdje je i sahranjen 1948. godine, nakon 3 godine tamnovanja.

U gotovo 25 godina župnikovanja Stjepana Kovačića, osim što je sagrađena crkva Presvetog Srca Isusovog u Repašu, Molve su se pretvorile u veliko vjersko radilište. Između ostalog, Molvarci su za župnu crkvu naručili veliko crkveno zvono, prekrili crkveni krov i obnovili fasadu, te izveli neke manje uspješne adaptacije oltara u župnoj crkvi. Na poticaj župnika Kovačića, molvarski su župljani jednakim žarom stali podizati niz kapelica, gotovo po jednu u svakoj ulici.

1926. godine na kraju Đurđevačka ulice u narodu zvane Malo Selo, podignuta je kapelica Žalosne Majke Božje, dok je 1929. godine u dijelu Molvi zvanom Ključeci, odnosno, Vulička, podignuta je kapelica Presvetog Srca Marijina. Već 1923. godine Petar Ištvan je o vlastitom trošku na dijelu Molvarskih Ledina podigao kapelicu Svetog Križa. Isto tako je, većinom o svom trošku, 1930. godine na vlastitom posjedu u Gabajevoj Gredi, Stjepan Halaček sagradio kapelicu Presvetog Srca Isusovog, na ime zavjeta kojeg je dao 1914. godine tijekom ranjavanja u I. svjetskom ratu.

Posljednja 2 vjerska objekta molvarski su župljani sagradili tek nedavno, nakon obnovljenog vjerskog poleta sredinom devedesetih. Građene u tradiciji ranijih molvarskih kapelica, kapelica u Medvrtima, sagrađena je 1994. godine, dok je kapelica Svetog Florijana, podignuta 1995. godine. U graditeljskom smislu nisu se nimalo pomaknule od izgradnje u drugoj četvrtini 20. stoljeća, te predstavljaju stilske i duhovne replike jednog prošlog vremena. Kapelica u Medvrtima posvećena je Sv. Stjepanu.

Sve su kapelice jednostavne osnove, jednobrodne građevine malih dimenzija i skromnijih graditeljskih dostignuća, podignute u tradiciji sakralnog graditeljstva tipičnog za graditeljsku baštinu 19. stoljeća, što je ponavljalo i kombiniralo oblike ranijih stilskih razdoblja. Iako vrlo skladnih oblika, zanimljivo i različito riješenih pročelja, ne mogu se uspoređivati s izuzetnim graditeljskim dometima ranijih razdoblja crkvene izgradnje u Molvama. Njihova je vrijednost prije svega povijesna i vjerska, upravo stoga što zorno svjedoči o tijesnoj i stoljećima neprekinutoj vezi molvarskog čovjeka i njegove vjere.

Uz sva pozitivna nastojanja, župnik Blaž Tomašić je rušenjem stare proštenjarske župne crkve, oko 1890. godine, načinio nenadoknadivu štetu sakralnoj umjetnosti sjeverozapadne Hrvatske. Stara župna crkva imala je 3 oltara. Bila je duga 25 i široka 8 metara, debelih i čvrstih zidova, s drvenim tornjem u pročelju i šindrom prekrivenim krovištem. Danas o njenoj veličini možemo suditi samo iz šturog opisa, koji svjedoči o izuzetnoj vrijednosti ovog srednjovjekovnog spomenika, koji bi, da je kojim slučajem bio sačuvan, predstavljao najstariju crkvu Srednje Podravine.

Tijekom vremena župnik Tomašić je sve češće posjećivao mjesto na kojem je stajala porušena župna crkva, da bi konačano najavio s propovjedaonice kako na mjestu stare crkve namjerava sagraditi kapelu u koju bi se povratio čudotvorni kip Majke Božje Molvarske. Na njezinom mjestu sagrađena je poslije kapela koja postoji i danas, a u njoj se tijekom godine čuva kip Majke Božje Molvarske. Svake godine kip se, u velikoj procesiji, donosi u župnu crkvu.

Nova kapelica sagrađena je 1900. godine u stilu neogotike. Pet godina kasnije prizidana joj je sakristija, a na krovište postavljen kameni kip Majke Božje Lurdske. Sljedeće godine, 7. srpnja 1901., čudotvorni kip Majke Božje Molvarske u svečanoj djevojačkoj procesiji prenesen je duž Marijanske ulice, iz župne crkve u novosagrađenu kapelu, uz prisustvo 10 000 vjernika iz cijele Podravine, Zagreba, Koprivnice, Križevaca, Bjelovara, Virovitice i susjednih mađarskih krajeva, što je zabilježio Katolički list od 25. srpnja 1901. godine.

U vrijeme kada je molvarsku župu vodio župnik Stjepan Kovačić nastala je ideja o osnivanju i izgradnji nove crkve u Prekodravlju. Mještani Repaša donijeli su odluku o podizanju nove crkve posvećene Presvetom Srcu Isusovom još 1927. godine, kada je osnovan Odbor za gradnju crkve, čije je članove predvodio Kazimir Marinčić, tamošnji učitelj.

Projekt crkve izradio je oko 1930. godine ing. dr. Hinko Campa, tehnički savjetnik crkvenog Zavoda Svetog Jeronima u Rimu. Temelji buduće crkve Srca isusovog u Repašu počeli su se kopati 01. listopada 1933. godine, dok je gradnja posvećena tek iduće, 1934. godine. Temeljni kamen posvetio je 12. kolovoza 1934. godine, molvarski sin mons. dr. Juraj Magjerac, rektor Zavoda Svetog Jeronima u Rimu. Sama izgradnja otpočela je tek 01. kolovoza 1936. godine, uz sudjelovanje svih župljana koji su sami zidali i obavili sve potrebne građevinske radove, što ih je vješto vodio i nadzirao Ivan Živko, domaći zidarski majstor, što je zidarima i tesarima s lakoćom tumačio pojedine dijelove građevinskog nacrta. Križ na zvoniku nove crkve postavljen je već sljedeće 1937. godine, dok je 1940. godine Valdemar Slavik oslikao je unutrašnjost crkve. 

Zagrebački kanonik Ivan u popisu župa od 1334. godine spominje da se u opsegu arhiđakonata komarničkog nalazi selo Moliva, koje ima župnu crkvu Blažene Djevice Marije, a osim toga još i kapelu sv. Nikole. Spomen mjesta pod imenom Molna nalazimo u popisu 1439. godine koje tada pripada đurđevačkom vlastelinstvu. I u popisu župa od 1501. godine spominje se župna crkva Blažene Djevice Marije u selu Moliva. U drugom popisu župa zagrebačke biskupije od 1551. godine spominje se Capella Beatae Mariae in Molina kojom je ono vrijeme upravljao svećenik Lovro. Bila je to čvrsta srednjovjekovna građevina koja je za stoljetnih žestokih turskih navala bila više puta jako oštećena da bi konačno ostala bez krova, ali je mnogo puta popravljana i tako je opstala.
U 16. stoljeću selo Molve proživljava svoje najteže dane, budući da Turci, nakon pada Virovitice 1552. godine, prodiru i u središte Podravine. Pritom uništavaju sva materijalna dobra, pale kuće i crkve, a ljude odvode u ropstvo. U paničnom strahu, ljudi bježe tražeći sigurnija prebivališta. U crkvi se nalazio kip Majke Božje Molvarske koji je načinjen od lipovog drveta, a predstavlja Majku Božju s Djetetom. Kip potječe iz ranog srednjeg, a Molvarci su ga dobili od redovnika iz samostana preko Drave. Kad su napuštali selo, zakopali su kip u zemlju blizu kapelice vjerujući da će se ubrzo vratiti i opet ga iskopati. Ali njihovo progonstvo se odužilo tako da su oni koji su ga zakopali u progonstvu i umrli. Kip je bio zaboravljen, a u međuvremenu naraslo raslinje sakrilo je mjesto na kojem je zakopan.
Prema legendi, vol gazde Škripelja svojim je rogom zaparao zemlju i iskopao Bogorodičin kip. Glas o čudesnom pronalasku kipa ubrzo se proširio krajem, pa je narod već u 17. stoljeću počeo hodočastiti kipu i svetištu. Kanonska vizitacija iz 1665. godine govori o crkvi Blažene Djevice Marije u Molvama i oltarnom kipu Marije s Isusom u naručju, te spominje kako punih 160 godina crkva nije kanonski pregledana.
Podravci rado dolaze svojoj Majci Božjoj i to ne samo pojedinačno već u velikim procesijama. Zapisano je da su vjernici đurđevačke i virovske župe 1806. godine, kada je među ljudima vladala kuga, učinili zavjet da će svake godine hodočastiti k Majci Božjoj u Molve iz zahvalnosti za primljene milosti. Broj stanovnika se polako povećavao, a zbog poslova na siječi šuma dolazili su radnici iz Zagorja, Međimurja, Slovenije i Mađarske. Tako je dolazilo do miješanja stanovništva, a prema izvršenom popisu iz 1825. godine, u selu je bilo 119 kuća, sa 1368 stanovnika. Godine 1842. selo broji 1827 stanovnika.
Povećanjem stanovništa od 1842. godine, pokazala se potreba izgradnje nove župne crkve. Gradnja je započela 1853. godine, a crkva je blagoslovljena 09. studenog 1862. godine, kada je u Molvama župnikom bio Franjo Drobec (1858. - 1866.). Unutrašnjost je oslikana s 26 fresko-slika čiji autor je zagrebački slikar Antonini, a svoj posao završio je 1890. godine. Nažalost, župnik Blaž Tomašić (1881. - 1921.) dao je srušiti staru proštenišnu crkvu koja je bila srednjevjekovna građevina duga 25 metara i široka 8 metara što je, dakako, u kulturno-povijesnom smislu, ogromna šteta. Na njezinom mjestu sagrađena je poslije kapela koja postoji i danas, a u njoj se tijekom godine čuva kip Majke Božje Molvarske. Svake godine kip se, u velikoj procesiji, donosi u župnu crkvu Blažene Djevice Marije za blagdan Velike Gospe. 1940. godine u Molve su došle časne sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskog iz Zagreba i tu ostale do danas. Poslije II. Vatikanskog sabora, zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper dodijelio je župu Molve na pastoralnu brigu franjevcima konventualcima.
Po zapisanim podacima župa Molve darovala je 17 svećenika od kojih je dr. Đuro Kokša postao pomoćni biskup Nadbiskupije zagrebačke, te 14 časnih sestara. 5 klerika smrt je zaustavila na njihovom duhovnom putu. Iz ovih se podataka vidi koliko je ovo svetište, Majka Božja Molvarska i vjera uopće važna u duhovnom životu ovdašnjih stanovnika.
U Molvama se okuplja veliko mnoštvo vjernika na Uskrsni i Duhovski ponedjeljak, a posebno na Veliku Gospu (15. kolovoz).
Više informacija možete pogledati na www stranicama Župe Molve.